Njega i zdravlje mačaka

Mačke kao "divlje" kućne životinje su vrlo dobre u skrivanju bolesti kako ne bi djelovale slabo. Inače bi lako mogle djelovati kao plijen za druge životinje. To doduše otežava stvar ljudima jer teško možemo prepoznati kada našoj mezimici nije dobro. Pročitajte više

Bolesti krzna i kože kod mačaka

Svilenkasto i meko mačje krzno nije samo lijepo za gledanje i maženje. Kako i krzno tako i koža imaju kod mačaka važnu zaštitnu ulogu! Kao važan dio mačjeg tijela oni odmah čine očiglednim, ako nešto nije uredu: Ukoliko metabolizam ispadne iz ravnoteže, kod mačaka se često razviju bolesti krzna ili kože.

Koronavirus kod mačaka

Koronavirusi se ne pojavljuju samo kod nas vlasnika, već ih nalazimo i kod naših ljubimaca. Nasuprot novom ljudskom koronavirusu, mačji koronavirusi (FCoV) poznati su već dugi niz godina. Tu spadaju Feline coronavirus (FECV) i mnogo poznatiji virus mačjeg infektivnog peritonitisa (FIPV). Potonji uzrokuje fatalni mačji infektivni peritonitis (FIP) koji dovodi do upale potrbušnice i edema. S druge strane, ljudi, pogotovo stariji i bolesni, pate od simptoma nalik gripi.

Mačja prehlada

Hladno i mokro vrijeme te blato i stalne promjene temperature za ljudski i životinjski imunološki sustav predstavljaju velike izazove. S mačjom su prehladom iz vlastitog iskustva upoznati i brojni vlasnici mačaka.

Mokraćne infekcije kod mačaka

Čak i ako su naše domaće mačke fizički i psihički slične svojim divljim precima, uvjeti života promijenili su im se otkako žive s ljudima. Hranjenje prerađenom hranom, ciljana selekcija pri uzgoju mačaka i infekcije uzrok su mnogim bolestima koje su divljim životinjama nepoznate. Među čestim bolestima je i infekcija mokraćnih puteva.

Određivanje spola mačića

Kod ženskih i muških mačića razlike u spolnim organima manje su izražene nego kod odraslih mačaka. Čak i stručnjaci poput veterinara katkad se prevare kada određuju spol mačića. U nastavku ćemo vam otkriti kako otkriti je li u pitanju ženka ili mužjak.

Proljev kod mačića

Dolazak mlade mačke vrlo je uzbudljiv – za obje strane! Bez obzira na to jeste li dugogodišnji ljubitelj mačaka ili ste novopečeni vlasnik: ovo je vrijeme promjena. Mačićima je potrebna osobita pažnja. Uživajte u svakoj minuti jer mladunčad raste vrlo brzo! Kao i djeca, tako i mačići povremeno trebaju posjetiti veterinara. Obavezna je redovita prevencija (jednom godišnje). Mačići trebaju češće posjetiti veterinara zbog cijepljenja protiv uobičajenih infekcija. No, katkad mačka mora k veterinaru zbog tipičnih „dječjih bolesti“. Primjer je često podcijenjenih simptoma proljev kod mačića. Ako vaš mačić ima proljev, neizbježan je posjet veterinaru.

Smetnje živčanog i endokrinog sustava mačke

Tijelo mačke funkcionira izuzetno skladnom suradnjom različitih elemenata. Ovaj se inače savršeni sustav može brzo poremetiti, što se osobito može primijetiti kod mačaka s problemima živčanog i endokrinog sustava mačke. Saznajte više o smetnjama živčanog i endokrinog sustava mačke u nastavku.

Suzbijanje glista kod mačića

Napad crijevnih parazita je kod mačića česta pojava. Ukoliko se ne izliječi na vrijeme može dovesti do ozbiljnih bolesti. Na sreću se paraziti jednostavno mogu suzbiti čim se prepozna problem. Svoje mačiće tri tjedna nakon rođenja odvedite kod veterinara kako bi izliječio gliste i to ponovite svaka tri do četiri tjedna. To je doduše samo jedna pravilna smjernica. Veterinar jedini može pravilno odrediti u kojem se ciklusu vaš mačić treba očistiti od glista. Mačići koji su udomljeni se često zaraze glistama, jer su najčešće loše tretirani i zapostavljeni prije udomljenja.

Treba li mačke kupati?

Većina se pasa redovito kupa ili ih u salonu pažljivo uređuju frizeri za pse. No, kako njega krzna izgleda kod mačaka? Smije li se i je li uopće potrebno kupati mačke?

Životna dob mačke

Životna dob psa može se jednostavno izračunati: jedna pseća godina odgovara sedam ljudskih godina života, ali pri tome treba obratiti pažnju na pasminu i težinu psa. No, kako se određuje životna dob mačke? I koliko godina uopće mogu doživjeti mačke? Od koje se dobi mačku može smatrati starijom mačkom?

Naši kućni tigrići često pokazuju znakove bolesti kada je već kasno. Indicija bolesti za koju je potrebno liječenje može biti manjak apetita. Ipak i tu postoje iznimke: dok primjerice psi i kunići kod zubobolje neće jesti, kod mačaka je suprotno.

Definicija zdrave mačke je mačka koja bez bolova i bez uzimanja lijekova može voditi tipičan mačji život.

Preporuča se pažljivo promatrati mačku i redovito ju voditi na rutinske preglede kod veterinara.

Kod mačaka koje izlaze na otvoreno imate samo ograničenu mogućnost procijeniti njeno pravo zdravstveno stanje. To najbolje možete procijeniti po stolici i urinu iz mačjeg wc-a. Ako vaša mačka obavlja svoj „posao“ na otvorenom, teško ćete moći procijeniti njeno zdravlje.

Ako nosite stolicu na pregled kod veterinara pokušajte da sadrži što manje zrnaca pijeska moguće. U svakom slučaju, ako primijetite da je vaša mačka u boli ili se neobično ponaša obratite se veterinaru za pomoć. Nijedna knjiga sa savjetima ili tekst na internetu ne može zamijeniti stručno mišljenje veterinara.

Koje su tipične mačje bolesti?

Gliste: napad glista je kod mačaka koje se kreću po otvorenom vrlo česta pojava. Iz tog razloga se preporučuju redoviti tretmani za suzbijanje glista. Napad patogena vodi kod mačke do proljeva, ispucalog krzna, te kod određenih okolnosti do pretjerane mršavosti ili isušenosti kao i do lošeg općeg zdravstvenog stanja.

Kod posebno ozbiljnog napada može doći i do zapetljaja crijeva ili upale trbušne maramice.

Analizom stolice se na sreću skoro uvijek mogu identificirati izlučene ličinke.

Za suzbijanje glista postoje posebni preparati koji to učinkovito rade.

 

Klamidija: uzročnik chlamydophila felis napada vezivno tkivo očiju mačke. Prema tome infekcija se javlja u obliku konjuktivitisa. Upečatljiv simptom je suzno oko, te nakon nekoliko dana može biti zahvaćeno i drugo oko. Kod teškog oblika može doći do oštećenja na oku.

Hunjavica i temperatura su također znakovi konjuktivitisa.

Bolest najčešće nastupa u starosti od pet tjedana do devet mjeseci. Prenosi se direktnim kontaktom s očnim sekretom oboljele mačke. Uzročnik se u određenim slučajevima može prenijeti i s mačke na čovjeka.

Patogen se može otkriti brisom oka. Ako se mačka ne cijepi, otkrivanje antitijela može potvrditi sumnju na dijagnozu.

Za liječenje ove bolesti se koristi antibiotik Tetraciklin. Liječenje traje do četiri tjedna.

U određenim uvjetima koje treba procijeniti veterinar se može preporučiti cjepivo protiv klamidije. Ono se koristi kada je mačka izložena većem riziku infekcije, npr. ako se nalazi na skrbi s više životinja.

 

Toksoplazmoza: infekcija s toxoplasma gondii se naziva toksoplazmoza. Kod ove bolesti se radi o jednostaničnim mikroorganizmima. Uzročnik je rasprostranjen po cijelom svijetu i napada osim domaće mačke i risa, ocelota i pumu. Mačka se može zaraziti kontaktom s izmetom druge mačke ili zaraženim prenosiocima kao što su miševi ili ptice. Kod mačaka koje se kreću na otvorenom je opasnost infekcije puno veća nego kod kućnih mačaka.

Vidljivi znakovi bolesti su manjak apetita, gubitak na težini, letargija, problemi s disanjem, temperatura, povraćanje, proljev, neurološki deficiti i upala mišićnog sustav. Veterinar može utvrditi je li mačka već imala infekciju. Nakon jedne infekcije, često se dogodi da mačka ima pozitivna antitijela u krvi.

Veterinar pomoću uzorka krvi može uspostaviti je li vaša mačka inficirana toksoplazmom. Osim toga može testirati uzorke stolice u razmaku od dva tjedna.

Terapija je s antibioticima i antiparazitima.

 

Bjesnoća: virusna bolest rasprostranjena cijelim svijetom. Infekcija se dobiva preko ugriza životinje zaražene bjesnoćom, ali i preko kontakta kao što je lizanje ili grebanje. Kroz pljuvačku patogen ulazi u tijelo mačke kroz rane ili sluznice, gdje pronalazi put do mozga putem živčanih puteva. Ondje se virus umnožava.

Odatle se virus širi po cijelom tijelu i ulazi, između ostalog, u žlijezde slinovnice.  Za to vrijeme se i prenose na druge putem ugriza. Ne napadaju sve zaražene životinje druge, nego se neke ponašaju očigledno pitome. Do pojave simptoma može proći i do 200 dana.

Oko dva do sedam tjedana nakon infekcije se očituje bolest sa simptomima kao što su gubitak apetita, glavobolja, vrtoglavica, povraćanje, grlobolja i temperatura. Može doći i do osjećaja nemira i straha te straha od vode. Opća prekomjerna razdražljivost se iskazuje u povećanom suzenju, pretjeranom znojenju i proširenim zjenicama. Slina kaplje iz usta kako bi se spriječilo gutanje i posljedični grč. Na to se vežu i daljnji napadi.

Nakon tri do pet dana nastupi smrt. Bolest se može otkriti samo na mrtvoj životinji. Cjepivo protiv bjesnoće osigurava sigurnu zaštitu. Nakon osnovne imunizacije, ono se mora ponoviti svake tri godine. Cjepivo se preporuča za sve mačke koje imaju pristup otvorenom.

 

Kako se mogu brinuti za zdravlje moje mačke?

Kao vlasnik mačke možete učiniti mnogo toga kako bi vaša ljubljena mačka ostala trajno zdrava. Naravno uvijek se može unatoč tome razboliti. Najvažnije je da potražite savjet veterinara ako ste u dvojbi, jer mačke, kao što smo već naveli, ne pokazuju naznake bolesti. Ovakvo ponašanje potječe iz divljine, gdje bilo koja slabost može predstavljati opasnost za mačku.

Također se preporučuje redovito cijepljenje. Veterinar može, na temelju nekoliko parametara, odlučiti koja su cjepiva najbolja u slučaju vaše mačke. Međutim, i vi, kao vlasnik mačke, također trebate biti dobro informirani o tome koja su cjepiva dostupna i koliko često trebate voditi mačku na cijepljenje.

Zlatno pravilo cijepljenja: onoliko koliko je potrebno, što manje moguće. Ne postoji stopostotna zaštita od bolesti ni s bilo kojim cjepivom. No, korist od cijepljenja je još uvijek mnogo veća od rizika.

Obvezno je i redovito uklanjanje glista, pogotovo zato što gliste nisu opasne samo za mačku nego i za ljude koji imaju oslabljeni imunološki sustav. Isto vrijedi i za djecu.

U osnovi, vrijednost homeopatije je visoko cijenjena. Uz njenu pomoć se može napraviti mnogo pozitivnih stvari. No, budite svjesni da učinak homeopatskih cjepiva nikada nije ozbiljno istražen i stoga nikada nije potvrđen. Stoga se uvijek preporučuje konvencionalan medicinski način tretiranja bolesti.