Grad ili selo, kuća ili stan – u pravilu je moguće živjeti s psom bilo gdje. No, ovisno o tlocrtu i gdje se nalazite, postoje različite pasmine koje su manje ili više prikladne za određenu životnu situaciju. Dajemo savjete i kao primjer navodimo kojim pasminama odgovaraju koja okruženja. Imajte još i sljedeće na umu: ako niste vlasnik kuće ili stana, prije nego što se uselite, potrebno vam je pisano odobrenje najmodavca!
Život sa psom: stan ili kuća?
© tunedin / stock.adobe.com
Sadržaj
Brojne mogućnosti: život sa psom u stanu
Od udobne garsonijere u gradu do luksuznog dvoetažnog stana s krovnom terasom: stanovi se mogu uvelike razlikovati. U nastavku ćemo pomnije razmotriti sve moguće prednosti i nedostatke.
Ako živite u stanu u kojem je sve od ulaznih vrata do dnevne sobe na istoj razini, to je velika prednost: vaš se četveronožni prijatelj ne mora penjati uz stepenice. To je izvrsno u dobi štenaca. Uostalom, mladi se psi moraju s oprezom vježbati u penjanju stepenicama. Imate li vrt uz svoj stanu na prizemlju? Pročitajte naše „savjete za vrt” na kraju ovog članka.
Prikladne pasmine pasa: ako živite u prizemlju ili imate dizalo, vaš je stan prostran i imate dosta tolerantne susjede, imate (gotovo) slobodan izbor pri odabiru pasmine pasa.
Nisu prikladni: iznimke potvrđuju pravilo, ali manje se preporučuju radni psi s jakom željom za kretanjem – pogotovo ako se stan nalazi u gradu. Osim toga, takvim je četveronožnim prijateljima potrebno puno prostora i ograđen vrt na raspolaganju. Ovdje spada većina pasmina lovačkih pasa, ali i neumorni radnici kao što je border collie.
Vaš je stan velik i prostran, ali živite na drugom katu? U tom je slučaju preporučljivo nošenje psa, barem dok je još štene. Iako nekoliko stepenica s vremena na vrijeme neće naškoditi štenetu, ipak je opasnost od ozljeda kod nekontroliranog guranja i spuštanja ogromna. No, i kada pas naraste vrijedi: velike pasmine pasa mogu razviti probleme sa zglobovima ako se moraju redovito penjati stepenicama. S druge strane, oni su preteški da biste ih nosili stepenicama.
Prikladne pasmine pasa: odrasli psi pasmina srednje veličine i mali psi mogu se lako penjati stepenicama. No, ako živite na petom katu, to može dugoročno postati nezdravo čak i za te četveronožne prijatelje. Uostalom: male pse poput chihuahua možete jednostavno uzeti u ruku. Isto vrijedi i za „pse mezimce”, kao što su bolonjezer ili coton de tuléar i srodne pasmine.
Nisu prikladni: lovački psi, radni psi i veliki psi teži od 20 kilograma manje su prikladni za život na gornjim katovima. U slučaju sumnje trebali biste biti u mogućnosti svojeg četveronožnog prijatelja nositi gore u slučaju da razvije probleme sa zglobovima. Zbog njihove posebne anatomije, između ostalog, sljedeće pasmine nisu prikladne za redovito penjanje stepenicama: jazavčar, francuski buldog, pekinezer i basset hound.
© Africa Studio / stock.adobe.com
Garsonijera nije prikladan način života za pseću vrstu? To ovisi o njihovim stanarima! Ne voli svaki četveronožni prijatelj galopirati uokolo. Osim toga: „jednosobni” pas, koji često putuje sa svojim dvonožnim prijateljima, u većini slučajeva živi sretnije od četveronožnog prijatelja koji mora provesti nekoliko sati dnevno sam u peterosobnom stanu.
Prikladne pasmine pasa: sve male pasmine pasa bez velike potrebe za kretanjem kao što su japanski čin, maltezer, coton de tuléar, bichon frisé, mops, francuski buldog. Male vrste pudla i Cavalier king Charles španijel isto će se osjećati sasvim ugodno. Isto vrijedi za velike pse kao što su engleski buldog i njemačka doga. Naravno, u tom bi slučaju stan trebao biti dostupan bez stepenica i biti toliko prostran da vaš četveronožni prijatelj ne ruši porculanske figurice s police mahanjem repa.
Nisu prikladni: pasmine lovačkih i radnih pasa, pasmine koje vole aktivnost, retriveri.
Čujete li svaki put kada vaš susjed uključuje aparat za kavu ili hrče? To može igrati veliku ulogu pri odluci za koju se pasminu odlučiti. To je zbog toga što su neke pasmine sklone lajanju. Imajte na umu: prekomjerno lajanje može biti znak stresa ili dosade.
Prikladne pasmine pasa: basenji već po svojoj anatomiji ne mogu lajati, već samo stvaraju zvuk koji podsjeća na jodlanje. Ti su psi općenito vrlo mirni – a usput ih je lako držati i u malim stanovima ili stanovima na višim katovima. Osim toga, nisu skloni lajanju: whippet, barsois, Cavalier king Charles španijel, zlatni i labrador retriver, akita inu i francuski buldog.
Nisu prikladni: terijeri su općenito vrlo skloni lajanju i stoga su manje prikladni za stanove s tankim zidovima jorkširski terijer, cairn terijer i zapadnoškotski bijeli terijer. Ista opasnost postoji i kod dobermana, patuljastog šnaucera, patuljaste i toy pudle kao i chihuahue i pekinezera da se ti četveronožni prijatelji razviju u lajavce. Čak i uz dobru obuku, gore navedeni psi imaju sklonost lajanju više od drugih pasa.
Lagodni život psa u kući i oko kuće
Pravi raj za stanovanje je imati cijelu kuću za svoju obitelj – uključujući četveronožne prijatelje. Život u kući u pravilu je prikladan za sve pasmine pasa. Tu ima puno prostora, a u većini slučajeva i vrt. Ovisno o tlocrtu kuće i veličini psa, mirne savjesti možete postaviti i zone bez pasa –primjerice, dječju ili spavaću sobu.
Prikladne pasmine pasa: svaka pasmina pasa od velikih do malih prikladna je za život u kući. No, neki psi vole imati i veliki vrt na raspolaganju. To obuhvaća: haskije, bernske planinske pse ili Newfoundland pse koji se osjećaju posebno ugodno kada imaju pristup vrtu.
-
Moguća „problematična područja” u kući
Stepenice: mramorne stepenice ili strmi usponi isto mogu biti problem u kući za štence ili veće pasmine pasa. Stepenice osigurajte rešetkama za štence, a veće pasmine pasa po mogućnosti držite samo na prizemlju.
Puno prostora – mnogo izvora opasnosti: što više soba, to više morate obraćati pažnju na psa, posebno kada su još štenci, ali i na to da prostorije budu osigurane na način koji je prikladan za pse. Mali dijelovi koji se mogu progutati, otrovne biljke u kući i vrtu, kablovi i još mnogo toga mogu postati opasnost za štene. Rizik možete smanjiti tako što ćete im neke prostorije tek postepeno učiniti dostupnima.
Problematična područja u vrtu
Kuća s vrtom – što bi pas još mogao poželjeti? Imajte na umu da život u zelenoj oazi može skrivati i neke zamke.
© Mikkel Bigandt / stock.adobe.com
Ako je vaša kuća odvojena, lajanje će manje uznemiravati susjede, ako vaš četveronožni prijatelj ne pretjera. Vrt bi ipak mogao postati problem ako svojem psu često dopuštate da u njemu sam provodi vrijeme. Mnogi psi tada dobiju osjećaj da moraju čuvati zemljište. To postaje uznemirujuće najkasnije kada vaš samoprozvani čuvar lajanjem uplaši susjeda dok primjerice reže živicu. Čak i ako nemate prve susjede, može postati neugodno kada vaš pas neumorno laje na sve slučajne prolaznike, od poštara do šetača. Ako ne želite da postane pas čuvar, nemojte ga prečesto ostavljati samog u vrtu. Ako tu provodite vrijeme, najbolje je da to činite zajedno. Neke „tihe” pse poput basenjija već smo ranije spomenuli.
Mladi pas će vjerojatno s ljubavlju obrađeni vrt potpuno „preobraziti”. Dakle, ako ste s ljubavlju i pažnjom posadili svoje gredice, pripremite se na to da ako vaš četveronožni prijatelj dobije neometani pristup vrtu, u najkraćem će mogućem roku izgledati potpuno drugačije. Ako je potrebno, ograničite pristup određenim područjima u vrtu kao što su gredice za povrće kako biste ih zaštitili od pasa.
Štenci imaju sklonost da sve uzmu u usta – i da ponešto od toga i progutaju. Nemojte štence ostavljati same u vrtu jer je izbor predmeta koji bi mogli progutati zaista beskrajan: kamenčići, otrovne bobice, komadi drveta, borova kora, pčele – mali istraživač sve mora staviti u usta.
Ako imate lovačkog psa ili psa koji voli skakati, uz to i s velikom željom za slobodom, vrt svakako osigurajte ogradom visokom dva metra. Malim psima nisu potrebne tako visoke ograde, ali neki bi se mogli provući ispod ograde ako ih ostavite duže vrijeme same. Osigurani vrt ne samo da će zaštiti vašeg četveronožnog prijatelja od opasnosti vani, već i susjedovu mačku, kao i vozače automobila i bicikliste.
Neki su psi skloni grickanju svega zelenog – uključujući otrovne biljke. Među otrovnim vrtnim biljkama su, primjerice, šafran – posebno bobice bršljana – kao i šimšir, lovorvišnja, proljetno cvijeće kao što su tulipani i mnoge druge biljke. Ne samo bilje, već i sredstva za zaštitu bilja mogu biti otrovna za vašeg četveronožnog prijatelja.
Vaše mišljenje
Je li ovaj članak koristan?
Naši najkorisniji članci
5 min
49
10 znakova da je vaš pas sretan
„Kako ću prepoznati je li moj pas sretan?“ „Kako ću znati da se pravilno brinem za svojeg psa i da se sa mnom osjeća dobro?“ Ovo su pitanja koja si vlasnici pasa često postavljaju.
Što je vaš pas umorniji nakon aktivnog dana, to je veća vjerojatnost da je sretan. To možete postići, između ostalog, provodeći s njim puno vremena, primjerice provodeći veliki dio dana igrajući se zajedno. Također, izrazito je važna visokokvalitetna hrana iz specijalističke trgovine jer je presudna za njegovo fizičko i psihičko zdravlje, a samim time i za njegovo dobro raspoloženje. U konačnici, hormoni u ravnoteži osiguravaju sreću vašeg četveronožnog prijatelja.
5 min
32
Udomljavanje štenadi iz skloništa
Biste li voljeli udomiti jedno štene ili više njih, a da pritom ne tražite rasnog psa? Onda je štenad iz skloništa za vas sjajna opcija!
5 min
25
Biljke otrovne za pse
Samo doza čini otrov. Ipak, važno je znati koji je toksin vaš pas unio u svoj organizam. Sljedeći popis sažima najvažnije otrovne biljke za pse kako bi veterinar mogao ciljano liječiti trovanje, također kako bi vi znali koje biste biljke trebali izbjegavati u svojem domu.