Doberman

dobermann pinscher

Oštar pas za zaštitu ili prevelika maza? Oko pasmine doberman lome se koplja. Imidž opasne zvijeri može zahvaliti brojnim ulogama na velikom platnu. No, kultni je status osigurao ulogom u američkoj seriji „Magnum“.

Karakteristike

Doberman se još uvijek prije svega upotrebljava kao pas čuvar i za zaštitu. Hrabar je, samopouzdan i neustrašiv pa ga stoga policija i vojska često upotrebljavaju kao radnog psa. Tako i današnji standard pasmina Međunarodnog kinološkog saveza zahtijeva srednju oštrinu i srednji prag osjetljivosti.

U načelu je doberman u dubini svojeg bića vrlo miroljubiv pas. Uz stručnu i pouzdanu osobu koja će uvijek biti kraj njega te pružiti mu prikladan odgoj i razonodu pokazat će svoju nježnu i maznu stranu. S obzirom na imidž „borbenog psa“ ljubitelji te pasmine u šali će ga nazvati borbenom mazom. U obitelji je doberman iznimno vjeran, odan i voli djecu. Uvijek će zaštititi svoju obitelj pa je stoga uvijek oprezan prema nepoznatima. To ne znači da će pokazujući zube napasti svakog stranca: dobro odgojen i socijaliziran pas nikad neće napasti ili ugristi bez razloga. Doberman postaje oštar samo na zapovijed. Kao i ostale pasmine, i on treba iskusnog vlasnika koji će mu moći jasno pokazati granice u ponašanju. Kad steknete dobermanovo povjerenje, on će zauvijek biti poslušan i podređen. Doberman je, više nego ikoja druga pasmina, slika i prilika svojeg vlasnika. Suveren i smiren vlasnik uza sebe će voditi poslušnog i samopouzdanog psa.

Psi ove pasmine vrlo dobro prate naredbe i rado obavljaju zadatke. Iznimno brzo uče i vrlo su sposobni. Doberman glasi kao peta najpametnija pasmina na svijetu. Ako vlasnik zna cijeniti i poticati ove karakteristike, doberman će biti i odličan obiteljski pas.

doberman u travi

Izgled

Razlog zbog kojeg doberman unatoč dobrom ponašanju na prvi pogled izgleda kao pas zaštitar upravo je njegov dojmljivi izgled. Ovaj snažni pas mišićave građe s elegantnim linijama tijela, ponosnim držanjem i odlučnim izrazom lica djeluje gotovo plemenito. Za mnoge obožavatelje ove pasmine utjelovljuje idealnu sliku psa.

Skraćivanjem ušiju i repa prije se dodatno pojačavao njegov oštri i opasni izgled. Ubrzo nakon rođenja štencima se amputirao rep. Nakon nekoliko tjedana poslije i uši su se oblikovale rezanjem. Mladi je doberman tjednima nosio zavoje i flastere kako bi uši stajale uspravno dok u potpunosti nisu stajale u željenom uspravnom položaju karakterističnom za dobermana. Na početku se rep i uši nije skraćivalo radi vanjskog izgleda, nego da bi doberman lakše mogao obavljati dužnosti čuvanja i zaštite. Napadaču je teže uhvatiti dobermana koji ima kratke uši i rep te se tako teže može obraniti i od napada. Dakle, skraćivanje ga je trebalo učiniti još sigurnijim od napada. Dugo su brojni obožavatelji ove pasmine samo takve dobermane smatrali pravim dobermanima.

Na sreću je praksa skraćivanja ušiju i repa iz 80-ih i 90-ih godina zabranjena radi zaštite životinja. Spuštene uši i dugačak rep nekada prijetećem dobermanu dale su izgled nježnog i prijateljski nastrojenog psa. Iako su brojni obožavatelji odbijali zabranu skraćivanja ušiju i repa te neki uzgajivači iz otpora odustali od uzgoja, doberman sa simpatičnim spuštenim ušima dobio je brojne nove obožavatelje. Tako je nekadašnji oštri pas čuvar odjednom sve češće bio tražen kao obiteljski pas.

Istovremeno je sve popularnija postala i smeđa varijanta dobermana. Iako boja krzna, dakako, ne utječe na osobnost psa, smeđi doberman djeluje manje prijeteće od izvornog crnog. Stoga su se i u filmovima i televizijskim serijama pojavljivali samo crni dobermani. Smeđi je doberman i dalje manje poznat od crnog s crvenom šarom. Smeđeg se dobermana često zabunom zamijeni i za lovačkog psa. Uz crnu i smeđu varijantu, doberman se pojavljuje i u plavoj, bijeloj i izabel boji. No u Njemačkoj su iz uzgoja isključene te tri boje.

Glatko krzno kratko je i gusto, bez poddlake. Doberman može postići duljinu od 63 do 72 cm.

doberman štene

Povijest

Povijest današnjih crnih i smeđih dobermana počinje sivom kujicom imena „Schnuppe“. Pripadala je Nijemcu Friedrichu Louisu Dobermannu koji se smatra utemeljiteljem ove pasmine koja je po njemu dobila i ime. F. L. Dobermann živio je 1834. do 1894. u gradiću Apolda u Tiringiji, Njemačka. Za osobnu je zaštitu tražio osobito oprezne i oštre pse. Kojim se poslom točno bavio, i dalje je nejasno. U usmenim predajama govori se da je bio porezni službenik, čuvar ili policajac. No, jedino što se sa sigurnošću zna je da je radio kao gradski šinter. Lovio je pse lutalice i ubijao ih ako se ne bi pojavio njihov vlasnik. Međutim, oštre i oprezne pse poštedio bi i pario ih radi uzgoja. Svoju omiljenu ženku Schnuppe, sivu mješanku, križao je s mesarskim psom. Mesarski psi bili su neka vrsta pretka rotvajlera, mješanci ovčara koji su živjeli u Tiringiji i imali crnu boju krzna sa šarama crvene boje hrđe. Dobermann je za uzgoj koristio i mješance pinča i lovačkih pasa.

Dobermannov je cilj bio uzgojiti psa zaštitara koji će neustrašivo braniti dom i posjed. U novoj je pasmini, koja je bila vrlo slična današnjem dobermanu, ubrzo otkriven policijski pas. Zahvaljujući dobrom obavljanju zadataka u javljanju ili otkrivanju tragova, doberman je dobio nadimak „žandarmerijski pas“. Početkom 20. stoljeća u Njemačkoj je i službeno priznat kao „policijski pas“.

Nakon smrti Friedricha Dobermanna njegov je sugrađanin Otto Göller preuzeo nekoliko njegovih pasa i dalje ih križao s različitim pasminama i mješancima. Današnjem izgledu dobermana pridonijele su vjerojatno sljedeće pasmine: rotvajler (mesarski pas), njemački ovčar, njemački pinč, vajmarski ptičar i lovački psi.

Göller je od poznanika Goswina Tischlera kupio mužjaka Grofa Bellinga koji je i izgledom i karakterom gotovo savršeno odgovarao današnjem tipu dobermana. Grof Belling te je karakteristike prenio na svoje potomke i tako značajno pridonio učvršćivanju standarda za dobermane. Göller, koji je na svom posjedu imao oko 150 pasa, diljem je svijeta započeo trgovati ovom opreznom i hrabrom pasminom. Göller je 27. kolovoza 1899. osnovao i prvi Doberman klub. U udruzi „Dobermann-Pinscher-Klub Apolda“ doberman se prvobitno nazivao doberman pinčom. Utemeljiteljima pasmine doberman uz Friedricha Dobermanna i Otta Göller smatraju se i Goswin Tischler sa svojim kavezom „von Grönland“ te Gustav Krumbholz s kavezom „von Ilm-Athen“.

Kao policijski i vojni pas doberman se proslavio u oba svjetska rata. U prvom je svjetskom ratu u vojski služio kao pas za dojavljivanje, potragu za minama i spašavanje unesrećenog. Ovaj hrabri i pouzdani pas svidio se i Amerikancima pa je u Drugom svjetskom ratu upotrebljavan i na njemačkoj i na američkoj strani bojišnice. Nažalost je poznat i kao pas koji se rado upotrebljavao u koncentracijskim logorima.

Uzgoj i ciljevi uzgoja

Na početku uzgoja naglasak je bio na radnim postignućima ove pasmine. Doberman se i danas u prvoj liniji uzgaja za radnog psa koji može raditi kao pas zaštitar, policijski i vojni pas, lovački pas (u borbi protiv krivolovaca), ovčarski pas te terapijski pas i vodič za slijepe osobe.

Doberman je u današnje vrijeme sve popularniji i kao obiteljski pas. Dok su u uzgoju dobermana kao radnog psa prije svega važne njegova oštrina i oprez, u uzgoju dobermana kao obiteljskog psa ili psa vodiča za slijepe osobe te karakteristike postaju manje važe. Tako se pri uzgoju daje prednost uravnoteženim i prijateljski nastrojenim psima. U pravilu su se danas udruge za uzgoj dobermana specijalizirale ili za uzgoj radnih pasa ili za uzgoj kućnih ljubimaca.

Ako se odlučite na kupnju dobermana, prvo biste se trebali raspitati kod uzgajivača ove pasmine. Ozbiljni se i iskusni uzgajivači najbolje mogu pronaći među članovima udruga za dobermane. Najvažnije je da je uzgajivač spreman na otvoren razgovor i pitanja, željan upoznati vas s roditeljima štenadi i pokazati mjesto za uzgoj, a polaže i vrlo mu je važno zdravlje i socijalizacija životinja.

doberman uši

Prehrana dobermana

Neovisno o pasmini, svim je psima potrebna hrana s mnogo mesa i malo povrća . Hranu za pse trebalo bi birati prema masi, starosti i posebnim karakteristikama Vašeg kućnog ljubimca. Po potrebi upitajte veterinara za savjet.

Držanje, odgoj i njega

Čak i kod dobermana uzgojenih kao obiteljski psi katkad na vidjelo izađu prvobitne osobine psa zaštitara i radnog psa. Imaju urođeni zaštitnički instinkt, srednji prag osjetljivosti i izraženu potrebu za tjelesnim i umnim opterećenjima. Doberman i kao obiteljski pas mora imati priliku istrošiti se i imati zadatke kako bi bio sretan i opušten. Podrazumijeva se da je vlasnik dobermana stručan i iskusan u odnošenju s tako aktivnim i inteligentnim psima.

Psi koje se krivo drži, koji primjerice žive u izolaciji sami u kavezu, dobivaju premalo pozornosti, ne mogu vjerovati svojem vođi čopora i ne dobivaju nikakav fizički i umni trening razvit će ružne navike. Postat će nervozni, nemirno će trčati po kući, vući povodac ili lajati i pri najmanjem šumu. Izmoreni psi koji su se dovoljno istrošili u treningu, igri ili šetnji, nakon uzbudljivog su dana mirni i zadovoljni.

Doberman je zahtjevna pasmina pa onaj tko se odluči za kupnju ovog psa mora biti svjestan toga da mora uložiti mnogo vremena, novca i strpljenja. Dobar odgoj, dovoljno kretanja i kreativne igre za um temelj su uravnoteženog zajedničkog života s ovim psom. Postoji mnogo igara za razonodu koje će razveseliti i psa i čovjeka: igre potezanja i hvatanja, igre potrage, igre s hranom, vodene igre ili jednostavno igranje s drugim psima. Doberman voli i duge šetnje u prirodi, gdje se može dovoljno umoriti.

Odlična zanimacija je i pseći sport, kao agility, obedience ili dogdancing. Obiteljski pas se osim toga može prijaviti za ispit za radnog psa. To mu može biti dovoljan izazov koji će ga zasigurno razveseliti.

Dobermanu su potrebni čvrst odgoj i socijalizacija. Najbolje je započeti još u vrijeme djetinjstva. Kao i kod čovjeka prvih je nekoliko mjeseci života i kod pasa presudno za daljnji razvoj. Psi bi trebali što prije imati kontakt s čovjekom, prije svega ako doberman kasnije dolazi u obitelj s djecom – mora prvo upoznati i procijeniti bebe i malenu djecu. Pozitivna iskustva već u djetinjstvu psu će ostati u uspomeni tijekom cijelog života. Sa sveobuhvatnim navikavanjem na okolinu doberman će naučiti da su određeni podražaji normalni, a ne potencijalno opasni za njegov čopor.

Za razliku od odgoja i treninga, njega dobermana vrlo je jednostavna. Ima kratko krzno bez poddlake i treba ga četkati svakih nekoliko dana. Trebalo bi redovito i temeljito brinuti i o kandžama, očima i koži te pregledavati ih na bilo kakve promjene.

Sasvim je jasno da doberman nije pas za svakoga. Njemu je potreban iskusan vlasnik, koji ima vremena i volje za obuku psa i koji će mu pružiti potrebne fizičke i umne izazove. Uz mirnu, dosljednu, pouzdanu i odlučnu osobu na svojoj strani, doberman postaje vjeran i odan prijatelj, koji će za svoju obitelj učiniti sve.

Naši najkorisniji članci
11 min

Jack Russell terijer

Malen, pametan i živahan – još uvijek nova pasmina koja može privući veliki broj obožavatelja među prijateljima pasa. Pasminu „Jack Russell terijer“ 2000. godine priznao je Međunarodni kinološki savez kao neovisnu pasminu britanskih korijena. Od svojeg bliskog rođaka Parson Russell terijera razlikuje se po izdržljivosti na kratke staze.
12 min

Njemački ovčar

Njemački ovčar je najrašireniji radni pas na svijetu, ali se zahvaljujući svom prijateljskom i znatiželjnom ponašanju uklapa odlično kao i obiteljski pas.
10 min

Labrador retriver

Jednostavan , prilagođen ljudima i pouzdan: labrador retriver srednjeg rasta izuzetno je popularan kao obiteljski pas, ali izvornom radnom psu potreban je mentalni I fizički poticaj.