Najvažnija cjepiva za psa i štene 

Neupitno je da cijepljenje psa štiti od smrtonosnih zaraznih bolesti. No, koja cjepiva pas mora obavezno primiti? Što se podrazumijeva pod osnovnim cjepivom štenadi i koliko se često cjepivo mora obnavljati da bi pas bio zaštićen cijeli svoj život? Kako cijepljenje psa može osigurati zdravlje pasa?

Zašto treba cijepiti psa?

Cijepljenje se posljednjih godina sve više kritizira. Neki se vlasnici ne boje toliko bolesti koliko ih brine skupo cjepivo, trka za profitom pojedinih proizvođača lijekova i nepotrebno često obnavljanje cjepiva koja donose više popratnih pojava nego koristi.

Pri tome ne treba zanemariti činjenicu da su neke opasne zarazne bolesti stavljene pod kontrolu zahvaljujući strogim pravilima cijepljenja pasa. Zahvaljujući dobroj procijepljenosti protiv zaraznih bakterija i virusa znatno se smanjila mogućnost zaraze. Također, zahvaljujući istom smanjio se i broj smrtnih slučajeva. Svaki cijepljeni pas pridonosi ublažavanju ili sprječavanju širenja bolesti. Cijepljenje svog psa ne štitite samo njege već i druge životinje, kao i ljude.

Protiv čega trebam cijepiti psa?

Cijepljenjem pasa osiguravate najpouzdaniju zaštitu i zdravlje ljubimca, kao i ukućana. Svog najboljeg prijatelja štitite od smrtonosnih bolesti kao što su štenećak, parvoviroza, leptospiroza, zarazni hepatitis pasa, bjesnoća, zarazni kašalj, piroplazmoza ili Lymeova bolest. Preporuke nacionalne komisije za cijepljenje razlikuju osnovno (obavezno) cjepivo i dobrovoljno cjepivo.

Obavezno i dobrovoljno cijepljenje pasa

Obavezno cjepivo je ono koje svaki pas u svakom trenutku mora imati. Ista su usmjerana protiv uzročnika bolesti koje su većinom smrtonosne te ugrožavaju ne samo život životinje, nego djelomično i život vlasnika. Svaki pas mora primiti obavezna cjepiva te ista uvjetuju i pravo ulaska u mnoge zemlje. Također, ova cjepiva moraju biti zabilježena u knjižici cijepljenje vašeg psa.

Preporuke kod dobrovoljnog cijepljenja nisu tako obvezujuće te iako ne manje važne, ne odnose se na sve pse u svakom trenutku. Potreba za ovim cijepljenjem ovisi o raznim čimbenicima kao što su npr. starost i građa psa te životni prostor psa. Dakle, za pojedine slučajeve treba razjasniti ima li potrebe za cjepivom. Prije nego što se odlučite za dobrovoljno cjepivo ili protiv njega, posavjetujte se s veterinarom.

Obavezno cijepljenje pasa: bolesti protiv kojih psa morate cijepiti

• Štenećak
  Štenećak je vrlo zarazna virusna bolest koja može dovesti do teških problema. Problemi se mogu pojaviti u probavnom sustavu, dišnim organima ili čak može dovesti do smrtonosnih grčeva i paralize.

• Zarazni hepatitis pasa
  Pseći adenovirus koji uzrokuje hepatitis obično se nalazi u vodi ili hrani onečišćenoj urinom. U slučaju zaraze prvo se očituje groznicom, upalom očiju i bubrega. Ako virus zahvati i jetra, to se očituje iscrpljenošću, povraćanjem i proljevom. Hepatitis je smrtonosan osobito za mlade i slabe pse.

• Parvoviroza
  Parvovirozu uzrokuje vrlo zarazan i otporan DNA-virus CPV. Od posljedica ove bolesti (dehidracija ili trovanje zbog jakog povraćanja, visoke temperature do 41,5 °C i krvavog proljeva) umiru osobito mladi psi. No, ako životinja ovu bolest ipak i preživi, često se dogodi da umre za nekoliko godina od naknadnih posljedica parvoviroze, zbog oslabljenog imuniteta ili srčanih problema.

• Leptospiroza
  Leptospirozu, poznatu i kao pseći tifus, prenosi bakterija roda Leptospira koja se zadržava većinom u onečišćenoj zemlji ili vodi.
  Ova visoko zarazna bolest može izazvati teška oštećenja organa osobito kod mladih pasa ili pasa slabog imuniteta. Nerjetko ova boles može završiti smrću. Leptospiroza se zadnjih godina značajno proširila. S obzirom na to da se može proširiti i na ljude i biti vrlo opasna, savjetujemo hitno cijepljenje.

• Bjesnoća
  Kao što se leptospiroza može prenijeti na ljude, isti je slučaj i s bjesnoćom. Radi se o tzv. zoonozama koje obavezno treba prijaviti. Bjesnoća se kod pasa prenosi virusom i ima karakteristične simptome kao što su jako slinjenje i povećana agresivnost te je uvijek smrtonosna.

Dobrovoljno cijepljenje pasa: kod sljedećih bolesti dobrovoljno cijepljenje može biti korisno

• Zarazni kašalj
  Od kašlja ili parainfluenze osobito su ugrožene životinje iz uzgoja. Ova vrlo zarazna virusna bolest uzrokuje jake probleme dišnih puteva (najčešće neugodan, suhi kašalj). Kod životinja slabog imuniteta to može uzrokovati tešku upalu pluća koja u nekim slučajevima može biti smrtonosna.

• Lymeova bolest
  Ovo bakterijsko oboljenje prije svega se prenosi ugrizom krpelja. U većini je slučajeva bezopasna. U ovisnosti o količini bakterija Borrelia, može dovesti do teških živčanih napadaja i oduzetosti, a time i do smrti životinje. Psi koji obole od ove bolesti izgledaju nezainteresirano i odbijaju hranu.

• Piroplazmoza
  Ovu bolest nazivaju još i psećom malarijom i također se prenosi ugrizom krpelja. Ova agresivna zarazna bolest počinje visokom temperaturom. Ukoliko se ne liječi, u nekoliko dana, uzrokuje uništavanje eritrocita što vodi do smrti psa. U zemljama u kojima se češće pojavljuju krpelji zaraženi piroplazmozom, pored uobičajenih mjera zaštite kao što su pregled i traženje krpelja nakon šetnje u prirodi, nudi se i dodatna zaštita cijepljenjem.

• Gljivična zarazna bolest
  Pritom se prvenstveno radi o kožnim gljivičnim oboljenjima koja su vrlo proširena kod pasa. Najčešći uzročnik kod pasa je Microsporum canis koji uzrokuje pojavu ljuskica i krasta na krznu i često dovodi do ispadanja dlake na zahvaćenom mjestu. Gljivice se mogu prenijeti s drugih zaraženih životinja, ali i sa zaraženih predmeta (košare, tepisi ili češljevi). Cijepljenje ima smisla u ugroženim područjima kao što su uzgajališta ili skloništa jer osigurava znatno ublažavanje simptoma bolesti.

• Lišmanijaza
  Lišmanijaza je jedna od najpoznatijih tropskih bolesti pasa. Prije svega je prenose nevidi ili papatači koji žive južnije od 45. paralele. Krvni paraziti napadaju stanice i organe psa i, ako se bolest ne liječi, dovodi do smrti životinje za manje od 12 mjeseci (u pravilu zbog zatajenja bubrega). Iako nedavno razvijeno cjepivo ne može spriječiti zarazu, potiče imunološki odgovor psa na opasne uzročnike bolesti.

Kada i koliko često treba cijepiti psa?

Iako u vezi s učestalosti i razmakom između cijepljenja postoje različiti pogledi i mišljenja, kako je na početku već napomenuto, veterinari i vlasnici pasa složni su barem kada se radi o hitno potrebnom osnovnom cijepljenju štenadi. Kada se nakon perioda sisanja polagano umanji zaštita majčinim antitijelima, u dobi od 8 tjedana treba započeti s osnovnim cijepljenjem.

Prilikom cijepljenja, pas dobiva žive ili oslabljene bakterije/viruse ili samo njihove dijelove. Tijelo reagira tako da proizvodi antitijela koja poslije kod zaraze mogu uništiti opasne klice ili uzročnike bolesti. Potpuni imunitet protiv bolesti za koju je primio cjepivo pas u pravilu stječe tek nakon druge ili treće injekcije. Prvo cjepivo u 8 odnosno u 12 tjednu starosti služi samo za aktiviranje imuniteta. Napominjemo da je prvo cjepivo besmisleno ako bi se izostavilo drugo ili treće cijepljenje.

S trećim cijepljenjem (u dobi od 16 tjedana, odnosno 15 mjeseci – ovisno o cjepivu) završava osnovno cijepljenje. S vremenom imunološki sistem ipak ponovno popušta. Kako bi se tijekom cijelog života održala visoka zaštita protiv opasnih zaraznih bolesti, cjepivo se mora periodično obnavljati. Ipak, većina veterinara odustaje od, do pred nekoliko godina, uobičajene prakse da se cjepivo obnavlja svake godine. Svjetska organizacija veterinara male prakse (WSAVA) također smatra da je obnavljanje većine cjepiva (npr. za bjesnoću) sasvim dovoljno svake tri godine. Djelovanje nekih cjepiva traje čak i duže i pruža sigurnu zaštitu i nakon šest ili sedam godina. Obnavljanje cjepiva protiv zaraznog kašlja ili leptospiroze potrebno je provoditi svake godine.

Pregled preporučenih cijepljenja

Radi osiguravanja potpune zaštite od navedenih bolesti, važno je da se vlasnik psa strogo pridržava plana cijepljenja kojeg je dobio od veterinara. Navedeni raspored cijepljenja temelji se na opće prihvaćenim preporukama. Uobičajeni raspored ne bi trebao isključiti razgovor s veterinarom koji vam mora i može dati precizne upute u vezi s mogućim dobrovoljnim cijepljenjem vašeg psa.

Obavezna cijepljenja zdravog psa

Na što obratiti pozornost kod bolesnih ili osobito osjetljivih pasa?

Navedene preporuke vrijede za pse koji nisu osobito izloženi riziku zaraze. Kod štenadi ili pasa koji su vrlo izloženi riziku zaraze, npr. zaraznom kašlju, opsežnije cijepljenje ima smisla. Razgovarajte s veterinarom o preporučenim dodatnim cjepivima za vašeg psa.

Bolesni se psi u pravilu ne cijepe. Prilikom cijepljenja vaš pas treba biti potpuno zdrav, očišćen od glista i bez parazita kako bi se što je moguće više smanjio rizik popratnih pojava cijepljenja. Ako pas ima groznicu, proljev ili simptome neke dr. bolesti, prije cijepljenja se mora izliječiti.

Nuspojave cjepiva

Dopuštena se cjepiva u pravilu dobro podnose. Kako bi štene moglo odgovarajuće reagirati na cjepivo, važno je da je zdravo i staro barem 8 tjedana. Na taj se način maksimalno smanjuje mogućnost ozbiljnih nuspojava. Moguće popratne pojave, koje se uobičajeno javljaju nakon dva do tri dana su:

• groznica
• (bolne) otekline na mjestu uboda
• umor
• gubitak apetita

Ako kod svog psa primijetite ove ili neke druge simptome, svakako se obratite veterinaru.

Cijepljenje psa troškovi

U pravilu veterinari daju kombinirana cjepiva tako da je jedna injekcija dovoljna za cjepivo protiv više bolesti (npr. šesterostruko cjepivo za štenećak, parvovirozu, zarazni pseći hepatitis, leptospirozu, zarazni kašalj ili bjesnoću). Troškovi takvog kombiniranog cjepiva kreću se od 300 do 500 kn . Cijene mogu biti veće ili manje ovisno o veterinaru ili zdravstvenom stanju psa. Informirajte se na vrijeme koliko veterinar naplaćuje traženu uslugu.

No, trebate imati na umu da je cijena cjepiva daleko niža od troškova koje biste imali u slučaju zaraze psa. Zdravlje vašeg psa uvijek vam treba biti na prvom mjestu.