Tibetanski terijer

Suprotno onome što bi njegovo ime moglo sugerirati, ovaj dugodlaki tibetanski terijer nije terijer već tibetanski pastirski pas. Zadaća mu je bila čuvanje stada stoke na visinama od oko 5000 metara. Zadržao je svoje izvrsno zdravlje, vještine skakanja i penjanja, kao i pažljivu, šarmantnu narav, iako je danas pravi obiteljski pas. 

Izgled: obiteljski pas srednje veličine

Ne samo njegova prijateljska narav, već i njegova srednja veličina čine ga popularnim obiteljskim psom. Tibetanski terijeri dosežu visinu ramena od 35 do 41 cm i teže od 11 do 15 kg ovisno o veličini i spolu. Ženke su obično nešto manje i lakše od mužjaka. 

Bujna dlaka u mnogo boja

Najkarakterističniji zaštitni znak tibetanskog terijera je bujna, duga dlaka, koja mu je pružala pouzdanu zaštitu čak i u oštroj tibetanskoj klimi. Ni snježne oluje i temperature od minus 40 Celzijevih stupnjeva ne mogu naštetiti ovom psu. No tibetanski terijer također prilično dobro podnosi vrućinu zahvaljujući svojoj dugoj dlaci koja mu ljeti služi kao lepeza. 

Fina, duga gornja dlaka, koja može biti ravna ili valovita, podstavljena je gustom poddlakom. Dlaka je šarena. Dopuštene su gotovo sve boje i kombinacije. Paleta boja kreće se od bijele, krem ​​boje, zlatne, sive pa sve do crne. 

Osim jednobojnih pasa, dostupni su dvobojni i trobojni psi. Svi psi, bez obzira koje boje, imaju crni nos i tamne kolutove ispod očiju. 

Čvrsto tijelo malog sportaša

Ispod duge, višeslojne dlake krije se snažno, mišićavo i četvrtasto tijelo koje tibetanskom apsou (dugodlakom psu) omogućuje postizanje izuzetnih sportskih uspjeha. Za razliku od pasa pasmine lhasa apso ili maltezera, dlaka nikada ne smije dosezati tlo ili ograničavati psa u kretanju. 

Tibetanski terijer ima vrlo široke, okrugle i ravne šape pa ni ne čudi da su mu Tibetanci nadjenuli ime snježni lav. Ovakve šape ne vidimo ni kod jedne druge pasmine pasa. Omogućuju tibetanskom terijeru da bez problema hoda po snijegu, kao na krpljama. 

Karakter: svojeglavi veseljak

Aktivnim ljudima sa smislom za humor, ovaj šarmantni pas s dugom dlakom bit će odličan ljubimac. Tibetanski terijer je pravi mali veseljak koji svojom razigranom prirodom osvaja mnoga srca. Voli provoditi vrijeme u prirodi sa svojom obitelji, a tada voli i pokazati svoj izniman talent skakanja i trčanja. 

Međutim, trebali biste paziti da vas vaš simpatičan ljubimac ne omota oko malog prsta. Ovaj pas definitivno ima snažan karakter i pravi je mali tvrdoglavko kada zahtijevate nešto od njega što se njemu baš u tom trenutku ne da učiniti. 

Najvažnija je dosljednost

Srećom, tibetanski terijer se može dobro odgojiti unatoč svojoj tvrdoglavosti. Njegova prijateljska narav, brzo razumijevanje i inteligencija čine ga učenikom koji je voljan učiti. Dosljednost i strpljenje najvažniji su kriteriji za uspješan odgoj. S druge strane, on će izrazito uporno ignorirati naredbe koje izražavate grubošću. 

Također pokazuje slično prkosno ponašanje kada je suočen s velikim promjenama. Tibetanski terijer prihvaća promijenjeno vrijeme hranjenja ili šetnje, novo mjesto za spavanje ili drugačiju hranu tek nakon nekog vremena. Međutim, uz stabilan ritam i malo strpljenja, ovoj pas će prihvatiti novu situaciju. 

Je li tibetanski terijer obiteljski pas?

Ovaj pas više od svega voli svoju obitelj, a posebno djecu. Prema strancima ponekad zna biti oprezan, ali nikad ne pokazuje nervozu ili agresivnost. Ne samo da ga njegov lijep izgled čini rado viđenim gostom, već i njegova društvenost. Ovaj pas je izrazito društven i trebali biste ga što češće voditi sa sobom jer ne podnosi samoću. 

Držanje: što je potrebno tibetanskom terijeru?

S tibetanskim terijerom kod kuće sigurno neće biti dosadno! Aktivni ljudi koji se puno kreću i imaju mnogo slobodnog vremena pronaći će idealnog partnera za svoje aktivnosti u ovom veselom psu. Tibetanski terijer voli duge šetnje, a ne zazire ni od napornih planinarenja po strmim terenima. 

Ako ne živite u planinama, vaš će ljubimac biti sretan i ako se redovito bavi psećim sportom. Bilo da je riječ o agility treningu, plesu sa psom, turnirskim psećim sportovima ili treningu poslušnosti, tibetanski terijer rado će sudjelovati u bilo kojoj od ovih aktivnosti. 

Ako se izmori tijekom različitih aktivnosti, vaš će ljubimac kod kuće biti miran i dobroćudan član obitelji koji se i u gradskom stanu osjeća odlično, barem dok ga ne ostavljate samog. 

Prehrana: bez posebnih zahtjeva

Budući da tibetanski terijer nije sklon alergijama i rijetko je sklon prekomjernoj težini, njegova se prehrana ne razlikuje od prehrane drugih pasmina pasa. Kao i svi psi, tibetanski terijer je potomak vuka i stoga mesojed. Meso je najvažniji izvor proteina za psa, stoga na jelovniku treba biti hrana u kojoj najveći udio čini meso. Kako bi se u potpunosti pokrile prehrambene potrebe, hranu treba nadopuniti povrćem, kuhanom rižom ili rezancima. 

Otkrijte naš izbor hrane za pse u zooplus internetskoj trgovini za pse! 

Povijest: podrijetlo nije poznato

Točno podrijetlo tibetanskog terijera uglavnom je nepoznato. Vjeruje se da su psi ove vrste držani kao sveti hramski psi u jednom tibetanskom samostanu prije više od 2000 godina. Tijekom stoljeća, psi su se savršeno prilagodili teškim uvjetima svoje domovine. 

Njihova bujna dlaka, široke, ravne šape i okretne kandže činile su ih izdržljivim i okretnim penjačima. A time i vrijednim pomagačima u negostoljubivim područjima himalajskih planina. Njihova je glavna zadaća bila čuvati stada stoke i po potrebi tjerati pojedinu stoku koja je odbjegla natrag u stado. Uglavnom su obavljali svoje poslove u čoporu i to uz svog „velikog brata“, tibetanskog mastifa (Do-Khyi). 

S Tibeta do Engleske

Za Tibetance, tibetanski terijer još se uvijek smatra mirotvorcem. Vjerovanje u reinkarnaciju (ponovno rođenje) zabranjivalo im je trgovinu svetim psima. 

Put do Engleske pronašli su tek kada je britanski liječnik Dr. Greig operirao bogatu Tibetanku u Indiji 1922. godine i dobio na dar zlatno-bijelo štene. Vrativši se u Englesku, Dr. Greiga je osnovao pasminu tibetanskih terijera pod imenom Lamleh. 

Godine 1930. Britanski kinološki klub službeno je priznao pasminu kao tibetanskog terijera. Zašto nije upotrijebljeno pravo ime pasmine Tibet Apso (Tibet Longhair), do danas nije razjašnjeno. Međutim, pokušaji da se iz imena ukloni obmanjujući sufiks terrier do sada nisu bili uspješni. 

Sredinom 20. stoljeća u Europi su se osnovale nove uzgajivačnice, od kojih je većina došla do engleskih tibetanskih terijera. Do danas je Engleska glavna zemlja u održavanju standarda pasmine.