Kromforlender

Kromforlenderi se smatraju osjetljivim psima koji su bliski sa svojim vlasnikom. Ostale članove obitelji uglavnom samo tolerira, zbog čega je ova pasmina samo pod određenim uvjetima prikladna kao obiteljska pasmina. 

Kromforlender se obično dobro slaže s djecom u obitelji. Ali kada u posjet dođu druga djeca, može doći do problema. Ovi psi pokazuju izraženo teritorijalno ponašanje, što vlasnik mora spriječiti u početku. 

Sklonost agresiji 

Općenito, nesigurnost ovih pasa može brzo postati uzrok agresiji. Kromforlender je sumnjičav prema strancima. Svako agresivno ponašanje na povodcu također može postati problem. Ova pasmina stoga treba dosljedan odgoj pun ljubavi. 

Kromforlender je izuzetno odan svom vlasniku. Želi sudjelovati u svakoj aktivnosti. Ovaj pas često već zna što njegov vlasnik želi od njega i prije nego što to kaže. Međutim, to znači veliku odgovornost. 

Kromforlender se baš i ne preporučuje kao pasmina za početnike. Ima posebno osjetljiv, ali i nesiguran karakter. Za sretan pseći život i skladno zajedništvo, kromforlender treba sigurnu ruku koja će ga voditi. 

Dok štenci često ostavljaju dobar dojam u školi za pse, mladi i odrasli psi vrlo su zahtjevni kada je u pitanju njihovo držanje. Zato je potrebno veliko znanje i stručnost vlasnika. 

Povjerenje je najvažnije 

Važno je da posebno njegov omiljeni dvonožni prijatelj ima jasnu predodžbu o tome kako treba trenirati svog psa i da mu dosljedno, ali s ljubavlju pokazuje pravila zajedničkog života. Inteligentni kromforlender odmah prepoznaje nesigurnost ili nedosljednost. To će brzo smanjiti njegovo povjerenje u vlasnika. 

Što je odnos između psa i vlasnika intimniji i temelji se na povjerenju, to će odgoj biti brži i uspješniji. Kada kromforlender u potpunosti vjeruje svojim ljudima i može im se prepustiti, pokazuje svoju nježnu stranu i posvuda prati svog vlasnika. 

Ako povjerenje nedostaje, njegova nesigurnost tipična za pasminu može dovesti do straha i agresije. Prednost je, međutim, u tome što kromforlender gotovo i nema lovački instinkt i stoga može opušteno pratiti svoje ljude u šetnji. 

Kromforlender voli biti u prirodi. Na planinarenju ili biciklističkim turama pokazuje se kao vrhunski sportaš. On također uživa u psećim sportovima, kao što je agility. Međutim, ponekad je malo premotiviran i može preopteretiti sam sebe. 

Zbog osjetljivog karaktera lako se da omesti i teško se nosi sa stresom turnira. Ipak, kromforlender treba aktivnog vlasnika koji voli biti na otvorenom i uvijek smišlja neku novu aktivnost za svog ljubimca. 

Prostrani vrt 

Sve dok je dovoljno aktivan i uživa u bliskim obiteljskim vezama, kromforlender se također osjeća kao kod kuće u gradu. Poželjan je, naravno, privatni vrt u kojem se može povremeno istrčati. 

No, treba (osobito u skučenim uvjetima života u gradu) uzeti u obzir njegovu sklonost lajanju koja, ovisno o psu, može biti više ili manje izražena. Važno je da njegovi ljudi preuzmu kontrolu od samog početka. 

Njega dlake kromforlendera nije previše komplicirana. Redovito njegovanje (otprilike dva do tri puta tjedno, ovisno o vrsti dlake) i provjera šapa, ušiju i kandži dovoljna je za pse s glatkom dlakom. Oštrodlaki tip dlake treba podrezivati ​​nekoliko puta godišnje. 

BARF ili gotova hrana? 

Prehrana vašeg kromforlendera trebala bi se sastojati od oko 75 posto životinjskih i 25 posto biljnih tvari. 

Mnogi vlasnici pasa kunu se u BARF, dok drugi radije hrane svoje pse gotovom suhom i mokrom hranom. Ne dajte se uznemiriti, već odaberite oblik koji vama i vašem psu najviše odgovara. 

Pri kupnji hrane za pse važno je obratiti pozornost na besprijekornu kvalitetu. Pažljivo pogledajte podrijetlo mesa i sastav hrane. Ako se podrijetlo mesa ne može saznati ili sastojci sadrže mnogo umjetnih pojačivača okusa, šećera ili previsok postotak žitarica, bolje odaberite neku drugu hranu. 

Količina hrane 

Količina hrane može varirati ovisno o psu. Pri izračunavanju količine hrane dob, težina i kretanje igraju važnu ulogu. Osnovno pravilo za odraslog kromforlendera je dnevna količina hrane iznosi od dva do četiri posto njihove tjelesne težine. 

Nažalost, parenje u srodstvu je veliki problem kod ove pasmine. Zbog (pre)malog genskog bazena  češće se javljaju razne genetske bolesti. 

To su, primjerice, određene autoimune bolesti, epilepsija, artroza lakta, cistinurija i von Willebrandov sindrom tipa I. Luksacija patele, katarakta i srčana oboljenja također se često opažaju u kromforlendera. 

Kako bi se osvježio genski bazen, kinolozi već duže vrijeme preporučuju križanje drugih pasmina. To se već radi u nekim uzgojnim udrugama, primjerice u Finskoj. 

Očekivani životni vijek kromforlendera 

Prosječni životni vijek ove pasmine je oko dvanaest godina. 

Povijest kromforlendera počinje sa psima Peterom i Fiffijem. Ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata, Ilse Schleifenbaum je u svojoj rodnoj dolini Krom Fohr, u blizini Siegena, pronašla potpuno mršavog psa kojeg je odvela kući i nazvala ga Peter. 

Priča se da je Peter možda bio bretonski grifon, iako neki kinolozi sumnjaju u tu tvrdnju zbog izgleda njegovih potomaka. Možda je Peter bio samo mješanac. 

Peter i Fiffi 

Zahvaljujući Ilsi Schleifenbaum Peter se brzo oporavio i ubrzo postao vjeran ljubimac. Ubrzo je Peter upoznao susjedovog psa Fiffi. Fiffi nije imala rodovnicu, ali je opisana kao foksterijer.

Njihovim parenjem Ilse Schleifenbaum je dobila ujednačeno leglo bijelo-smeđih, oštrodlakih, zdravih štenaca. Plišani psići brzo su našli kupce. U tadašnje vrijeme su mnogi ljubitelji pasa izgubili su svoje ljubimce u nemirima i neimaštini rata. 

Budući da je uzgoj rasnih pasa u to vrijeme bio zanemaren, Schleifenbaum je s Peterom i Fiffi smislila plan za uspostavljanje nove pasmine pasa. Tako su Peter i Fiffi imali nekoliko legla. 

Službeno priznavanje pasmine 

Ilse Schleifenbaum naišla je na odlučujuću podršku svog prijatelja Otta Bornera iz Dortmunda koji je tada bio direktor Njemačkog kinološkog saveza (VDH). 

Iako je u početku postojala samo jedna uzgojna linija, Peter i Fiffi, a parenje u srodstvu se ponavljalo, VDH je 1955. službeno priznala novu pasminu s imenom kromforlender, koja se odnosila na istoimenu dolinu u blizini Siegena. Ubrzo nakon toga, pasminu je priznala FCI, Fédération Cynologique Internationale. 

Priznanje pod tim uvjetima danas bi bilo nezamislivo. Ipak, kromforlender je opstao do danas.