Perzijska mačka

Njega: zahtjevna dlaka

Čak i ako se mekana dlaka perzijske mačke dopada mnogim ljubiteljima mačaka, postoji jedna stvar koju ne biste trebali zaboraviti. Dlaka dugodlake mačke zahtijeva mnogo održavanja!

U idealnom slučaju, kako biste izbjegli petljanje dlake, mačku biste trebali češljati svakodnevno. Nakon što se dlaka zapetlja, često samo veterinar može pomoći. Ali ne brinite se, dlaka koju ste morali obrijati u hitnom slučaju brzo će ponovno izrasti. Tijekom razdoblja linjanja, perzijske mačke gube više dlake unatoč redovitom češljanju. Poslastice od mačje trave mogu pomoći pri prirodnom izbacivanju progutane dlake i spriječiti zatvor! 

Zbog kratkog nosa, perzijske mačke često trebaju dodatnu pomoć pri čišćenju očiju i nosa. Obično je dovoljna vlažna krpa. Čaj od kamilice može dodatno iritirati područje oko očiju.  

Držanje

Grebalici je mjesto u svakom mačjem kućanstvu, čak i ako vaša mačka nije vješta penjačica. Oštrenje kandži dio je prirodnog mačjeg ponašanja. Prilikom oštrenja kandži svaka mačka označava svoj teritorij jer širi miris s pomoću žlijezda na šapama. Bez grebalice, valjka za grebanje ili za grebanje i vrlo strpljiva mačka će se iskaliti na namještaju. Grebalica ne služi samo za oštrenje i njegu kandži, već nudi mogućnosti za penjanje i promatranje okoline. Ležajeve za radijatore i prozore služe istoj svrsi, ali sigurno kretanje prirodom ili osiguran balkon s mrežom za mačke sigurno bi bio odabir svake mačke. 

Zdravlje: tipične bolesti za perzijsku mačku

Zahvaljujući angažiranim uzgajivačima koji brinu za zdravlje svojih mačaka, s vremenom se smanjio masivni uzgoj perzijskih mačaka. Unatoč njihovoj problematičnoj povijesti uzgoja, relativno su dobrog zdravlja uz prikladno držanje, zdravu prehranu i redovitu njegu. Pasmina pokazuje predispoziciju za policistične bolesti bubrega (PKD) i progresivnu atrofiju retine , bolest mrežnice koja može dovesti do potpune sljepoće. Perzijske mačke također mogu oboljeti od hipertrofične kardiomiopatije koja se javlja kod mnogih pasmina mačaka. 

Sve bolesti su nasljedne i ukazuju na važnost pametnog odabira uzgajivača. Stručni uzgajivači testiraju svoje životinje na vrijeme i redovno na nasljedne bolesti te isključuju oboljele životinje iz uzgoja. To posebno vrijedi za bubrežne ciste. Simptomi se pojavljuju tek u kasnoj dobi, stoga se bolest već prenijela na potomke ako pregledi nisu obavljeni na vrijeme. Na sreću, ultrazvučni pregled može otkriti policističnu bubrežnu bolest već od 10. tjedna života. 

Prehrana: koju hranu izabrati?

Ravno lice nekih perzijskih mačaka također je razlog za posebnu prehranu. Neke perzijske mačke hranu uzimaju prvenstveno jezikom. Hranu kašaste konzistencije često im je lakše jesti nego velike komade mesa. 

Inače, pri odabiru odgovarajuće hrane za svoju perzijsku mačku vrijedi jedno pravilo. Što je hrana kvalitetnija, to bolje. Mačke trebaju puno proteina u svojoj prehrani, pa bi meso trebalo činiti glavnu komponentu mačje hrane. Mokra hrana ima veći sadržaj vlage od suhe hrane. Zahvaljujući svojim precima, naše mačke su pustinjske životinje. Imaju prirodno malu potrebu za vodom. Većinu potrebne tekućine dobivaju hranom. 

Uzgoj: odabir odgovarajućeg uzgajivača

Mačke za uzgoj treba redovito pregledavati kod veterinara kako bi se isključile nasljedne bolesti i njihov prijenos na potomstvo! Ako svoju mačku kupujete od uzgajivača, trebate inzistirati na odgovarajućim dokumentima roditeljskih mačaka. Pokušajte izbjeći neprofesionalne uzgajivače koji jeftino nude rasne mačke bez dokumenata. U pravilu pridaju malo važnosti zdravstvenoj skrbi, uzgoju primjerenom vrsti i prehrani svojih životinja. To vas kasnije može skupo koštati ako vaša mačka boluje od raznih nasljednih bolesti. 

Stoga bi uzgajivač trebao biti član udruge ili kluba uzgajivača perzijskih mačaka. Također trebao bi osigurati da se mačke pare razumno kako bi tako izbjegao genetske bolesti. Naravno, i to ima svoju cijenu. Perzijska mačka može koštati i do 800 eura, a ljubitelji rasplodnih mačaka često moraju platiti oko 1500 eura. Ovom cijenom ne kupujete samo mačku, već i predanost i znanje uzgajivača. Vi ulažete u vrijeme potrebno vašoj mački da se razvije i nauči sve važno prije nego što se useli u svoj novi dom, ne najranije od 12. tjedna. 

Povijest: Bliski istok ili Rusija?

Do sada mnogi su mislili da perzijska mačka potiče od dugodlake mačke s Istoka. U 17. stoljeću su se po prvi put pojavile dugodlake mačke te se vjeruje da su one postavile temelj za uzgoj perzijske mačke. Međutim, izvorni Perzijanci nemaju puno toga zajedničkog s današnjom rasom. Genetska analiza perzijske mačke pokazuje da ona potječe od dugodlake ruske kućne mačke i da nema veze s azijskom linijom.

Zanimljivo je da se naziv “perzijska” etablirao tek s osnivanjem prvih uzgojnih društava početkom 20. stoljeća. Do tada se koristio naziv angorska mačka za dugodlake mačke. Od tada se standard današnje perzijske mačke mijenjao nekoliko puta. Naglasak se s vremenom stavljao na okruglo čelo i kraću lubanju, te na sve bujnije krzno.

Promjena izgleda perzijeske mačke

S većom popularnošću perzijske mačke počelo je i masovan uzgoj, posebno u SAD-u. Parile su se mačke bez obzira na zdravstvene nedostatke i došlo je do sve ekstremnijeg izgleda: udubljeni nos s vodenim očima koji izaziva sklonost upalama u nosu i grlu, nelagodu tijekom unosa hrane, kao i probleme s disanjem.