Ruska plava mačka

Na prvi pogled ruska plava mačka pokazuje sličnost s kartuzijskom ili plavo-sivom britanskom kratkodlakom mačkom. Međutim, tko malo bolje pogleda će shvatiti kako je ruska plava mačka posve jedinstvena rasa mačke!

Izgled

Tjelesna građa ruske plave mačke je graciozna s dugim nogama i težinom od tri do pet kilograma. Pritom se neizmjerno razlikuje od britanske kratkodlake mačke. S druge strane, dosta je slična kartuzijskoj mački, ali se razlikuju u boji očiju. Kartuzijske mačke imaju žute oči, dok ruske plave zeleno smaragdne.
Ruska plava mačka ima glavu u obliku klina, a oči i uši stoje daleko razdvojene. Imaju posebno izražene brkove i taj dio im podaje prepoznatljiv izraz lica.
Najizraženija karakteristika ove rase je njezino mekano krzno. Plavo-sivo sa srebrnkastim odsjajem daje ovim mačkama njihovo ime! Ostale nijanse krzna, mrlje i boje na šapicama nisu prihvaćene u standardima ove rase. Njuškica i vrhovi šapa bi u idealnom slučaju trebali biti plavi. Danas se uzgajaju i u bijeloj i crnoj boji, ali ih još ne priznaju sve udruge uzgajivača. Mačići ruske plave mačke dolaze na svijet s laganim sjenčanjem boja, ali nakon navršene prve godine života bi krzno trebalo biti jednobojno. Osim boje, krzno ruske plave mačke je jedinstveno i po svojoj svilenkastoj kakvoći: poddlaka i naddlaka su iste dužine – pri čemu nastaje kratko krzno plišane mekoće. Ruska plava mačka je jedina rasa s dvostrukim krznom.

Karakter

U potrazi ste za posebno privrženom, inteligentnom mačkom? Tada ćete se oduševiti s ruskom plavom mačkom.

Ruska plava mačka je mazna, srednje aktivna mačka. Iako su mačići vrlo zaigrani i temperamentni, s odrastanjem se to mijenja. Iz veselog mačića nastaje nježni, suvereni sportaš. Ona je savršena kućna mačka. Oprez: ruska plava mačka je posebno inteligentna i mora redovito biti prepuštena izazovima! Za većinu ovih mačaka nije nikakav problem otvoriti vrata ili srušiti posude s hranom. S ovom mačkom se redovito treba baviti, inače će joj na pamet pasti svakakve gluposti. Kako je ona vrlo vezana uz čovjeka, najbolje joj odgovaraju zajedničke igre kao što su trening s metom ili klikerom. One također vole igračke za inteligenciju koje uključuju potragu za hranom. Sposobne su i naučiti mnoge cirkuske trikove, pri čemu to naravno ovisi o osobnom karakteru mačke.

S obzirom da su vrlo druželjubiva bića ne bi se ni u kojem slučaju trebale držati same. Trebalo bi se razmisliti o udomljavanju dvije mačke zajedno ako su članovi obitelji rijetko kod kuće. Pritom se ne mora nužno raditi o ruskoj plavoj mački, jer se one dobro slažu i s drugim rasama, opuštene su i neovisne. Kao i kod svih mačaka je potrebno neko vrijeme da se mačke upoznaju i naviknu jedna na drugu. Pri udomljavanju ruske plave mačke od profesionalnog uzgajivača se ne bi trebalo odvajati mačića od roditelja prije 12. tjedna života.

Povijest

Danas su poznate tri osnovne uzgojne grane u Europi; zbog svojih pojedinačnih povijesti se u velikoj mjeri razlikuju jedna od druge.
Sibirski/skandinavski tip je nešto manji, posebno elegantan i ima uši vrlo udaljene jedne od drugih. Krzno je tamnije i boji se ljudi, te se stoga rijetko uzgaja.
Američki tip je najelegantniji od svih. Srednje veličine, nešto svijetlije boje i s daleko udaljenim ušima. Posebno je druželjubljiva čak i među nepoznatim ljudima.
Engleski tip je nešto snažniji. Posebna značajka su usko i vertikalno postavljene uši. Karakterno su ove mačke između sibirskog i američkog tipa.
Zašto se pojedinačne grane toliko razlikuju jedna od druge? Razlog je povijest uzgoja ove rase. Ova mačka, kao što joj i ime govori, dolazi iz Rusije. Pretpostavlja se da prirodna rasa potječe iz sjeverno ruskog lučkog grada Arhangelska i da su ju od tamo 1860. britanski mornari doveli u Englesku. Prva ruska plava mačka se u knjigama spominje 1865. godine, kada je kao „arhanđelska mačka“ predstavljena u Kristalnoj palači u Engleskoj. U 19. stoljeću je ova rasa bila popularna kako u Engleskoj tako i u carskoj Rusiji. Od 1937. je ruska plava priznata kao nezavisna rasa. Početkom Drugog svjetskog rata je stanje ruske plave mačke bilo ugroženo i rasa se spasila samo križanjima sa sijamskom, britanskom kratkodlakom i europskom kratkodlakom mačkom. U tom procesu se krzno ruske plave mačke skratilo i postalo gušće, a oči su poprimile boju duboke smaragdno zelene.

No, tu još nije kraj povijesti uzgoja ove rase! Još uvijek postoje pokušaji da se priznaju bijele i crne ruske plave mačke. U 60-im godinama se osniva „The Russian White and Black Program“ u Engleskoj: Frances McLeod započinje s uzgojem ruske bijele i ruske crne mačke. Australka Mavis Jones u 70-im godina sparuje bijelu kućnu mačku s ruskom plavom. Njezin cilj je bio stvoriti novu varijantu rase: rusku bijelu. U kasnim 70-im godinama Royal Agricultural Society (RAS) Cat Club of New South Wales priznaje ove hibride ruske plave mačke. U međuvremenu udruge uzgajivača u Australiji, Novom Zelandu i Južnoafričkoj Republici također priznaju crne i bijele varijante ruske plave mačke.

American Cat Fanciers Association pridaje ruskoj crnoj i ruskoj bijeloj status šampiona, ondje se one nazivaju ruske kratkodlake. Njihov standard za uzgoj odgovara ruskoj plavoj, one također moraju biti jednobojne ili u crnoj ili u bijeloj boji. Boja očiju mora kao i kod ruske plave biti smaragdno zelena. Međutim još uvijek većina udruga uzgajivača prepoznaje samo plavo-sivu varijantu.

Njega

Zbog svog jedinstvenog, dvostrukog krzna, ruska plava mačka se skoro uopće ne linja. To i činjenica da njeno tijelo proizvodi manje glikoproteina Fel d1 ju čine posebno pogodnom za osobe koje imaju alergiju na dlake. Glikoprotein je jedan od izazivača alergije na mačju dlaku, te njegova smanjena proizvodnja u većini slučajeva čini ovu mačku podnošljivom za alergičare, ali ona nikako nije hipoalergena.

Dvostruko krzno ruske plave mačke je posebno omiljeno i nije komplicirano za održavanje. U pravilu je dovoljno četkanje jednom tjedno da bi se uklonila otpala dlaka. Kod svake mačke je godišnji pregled kod veterinara obavezan. Pritom se ne radi samo o eventualnom cjepivu. Pregled uključuje i slušanje srca i pluća te oralni pregled da bi se na vrijeme otkrio karijes.

Ova mačka je relativno tiha i to zajedno s njenim dobrodušnim karakterom ju čini idealnom za držanje u stanu. Svejedno ne biste trebali zaboraviti činjenicu da su ruske plave mačke vrlo inteligentne životinje i trebaju im adekvatni umni i tjelesni izazovi! Raznolika okolina s dovoljno mogućnosti za penjanje, skakanje, skrivanje i odmaranje je nezaobilazna. Ruska plava se voli igrati sa svojim čovjekom – igrajte se s njom s mahalicom, sakrijte poslasticu u igračku za inteligenciju ili trenirajte s njom s klikerom!

Bolesti

Ruska plava mačka je vrlo robusna. Čini se da su poznate nasljedne bolesti zaobišle ovu rasu. Unatoč tome se preporučuje pregled kod veterinara jednom godišnje, jer nijedna mačka nije otporna na ozljede i tipične mačje bolesti! Kod mačaka koje imaju pristup otvorenim prostorima i prirodi bi se trebalo cijepiti mačiće kako bi se postigla rana imunost na poznate infekcije kao što su mačja zaraza, hunjavica i bjesnoća.

Prehrana

Prikladna prehrana uvijek čini veliki dio održavanja zdravlja. Mačke su mesojedi, što znači da mogu probaviti samo male količine ugljikohidrata, te se njihova prehrana treba pretežito sastojati od proteina. Pritom je gotova hrana s visokim udjelom mesa i malo biljnih sastojaka idealna.
Mnogi vlasnici mačaka su se u zadnje vrijeme počeli i zanimati za sirovo hranjenje iliti BARF.

Pronađite pravog uzgajivača

Jeste li se već zaljubili u ove nježne sportaše s plavim krznom? U cijeloj Europi već ima puno profesionalnih uzgajivača, kojima je najbitnije dobrobit njihovih mačaka.
Ruska plava mačka u prosjeku stoji između 500 i 700 eura. Pritom se ne radi o „pljački“. Uzgoj mačaka je vrlo skup hobi! Odgovornim uzgajivačima redoviti pregledi kod veterinara i prikladna prehrana stoje u prvom planu. Roditelji se ciljano sparuju kako bi se izbjegle nasljedne bolesti i kako bi mačići odgovarali rasnim standardima. Majka se tijekom skotnosti redovito vodi na kontrole kod veterinara. Kada se mačići okote potrebno ih je češće voditi kod veterinara, cijepiti, eventualno kastrirati, nabaviti dobru hranu za mačiće, pružiti im okolinu koja će ih mentalno motivirati, itd. To sve košta, ne samo novaca, nego i vremena i emocionalne uključenosti. Uzgajivač uvijek mora biti uz svoje mačke, čak i vikendom i u pola noći! Njemu bi trebalo biti važno da mačići imaju dovoljno vremena za odrastanje. Stoga oni moraju ostati uz svoju majku do 12. tjedna života. U tom razdoblju života mačići uče ponašanje od svoje majke, igraju se i tuku sa svojom braćom i sestrama, upoznaju suživot s ljudima kroz kontakt s uzgajivačima i tek su tada spremni za svoj novi dom!
Kome nisu važni papiri i rodovno stablo bi mogao zaobići uzgajivača. Kakogod, molimo vas da se držite podalje od ljudi koji obećavaju mačke „bez papira“ na oglasima na internetu ili u novinama! U većini slučajeva se radi o neprofesionalnim uzgajivačima, kojima je važnija kvantiteta od kvalitete. Oni ne polažu nikakvu vrijednost u sparivanje odgovarajućih životinja i njihovo zdravlje. Briga za rasnu mačku sa sobom veže i određene troškove koji se moraju pokriti s prodajnom cijenom. Tko nije spreman na tako veliki izdatak može potražiti svog novog ljubimca u jednoj od puno udruga za zaštitu životinja. One su pune životinja željnih svog doma. Igrom slučajnosti možete nabasati i na rusku plavu mačku, jer nažalost i rasne mačke ponekad završe na ulici.
Želimo vam puno zabave s Vašim „nježnim sportašem“!