Lakelandski terijer

Malo zahtjevnije od njege prilikom držanja lakelandskog terijera je odgoj. Kao i svi terijeri, lakelandski terijer pomalo je tvrdoglav i ponekad voli isprobavati svoje granice. Međutim, ako se od samog početka posvetite odgoju i uvijek mu dajete jasne signale, bit ćete zadovoljni koliko je lakelandski terijer spreman učiti i kako je poslušan. Dosljedni odgoj pun ljubavi koji se temelji na pozitivnom poticanju svakako će se isplatiti i uvelike će olakšati zajednički svakodnevni život psa i čovjeka.

Je li lakelandski terijer prikladan za život u gradu?

Zahvaljujući svojoj dobroj ćudi i privrženosti ljudima kao i kompaktnoj veličini, lakelandski je terijer također prikladan za život u gradu. No trebali biste uzeti u obzir da mu zbog njegove lovačke prošlosti treba dovoljno aktivnosti i razonode. Ako se ne vodi u lov, trebao bi dobiti zamjensku aktivnost, primjerice, u obliku psećeg sporta. Ne smijete propustiti ni duge i uzbudljive šetnje parkom ili obližnjim šumama. Ako ste zainteresirani za lakelandskog terijera, trebali biste imati dovoljno vremena za aktivnosti sa svojim psom.

Puno aktivnosti neophodno je za skladan suživot

Ovaj terijer svakako nije prikladan za usamljene ljude koji puno rade, svojeg psa moraju često ostavljati samog, a u slobodno vrijeme više vole papuče od tenisica za trčanje. Psi kojima je dosadno mogu razviti nepoželjno ponašanje koje može brzo dovesti do ozbiljnih poteškoća u suživotu. To uključuje i neprestan, visoki lavež po kojem je lakelandski terijer poznat. Međutim, ako je dovoljno aktivan tijekom dana, lajanje ne bi trebalo stvarati probleme. Što više vremena provodi vani, to će biti smireniji u domu.

Život s djecom isto će u tom slučaju vrlo dobro funkcionirati. Uostalom, ovaj živahni mali pas nikada se neće umoriti od igranja sa svojim malim dvonožnim prijateljima. Važno je da djeca nauče psa poštovati i uzeti u obzir njegove potrebe.

Unatoč svojoj neumornoj potrebi za kretanjem, lakelandski terijer zadovoljan je s prilično malim količinama hrane. Važno je da je obrok visokokvalitetan i da pruža sve potrebne hranjive tvari koje su aktivnom psu potrebne. Ako sami pripremate hranu, osim mesa vašem ljubimcu trebate osigurati povrće, visokokvalitetne masti i po potrebi tjesteninu ili rižu. Međutim u hrani uvijek treba biti najveći udio mesa, jer pas iz mesa dobiva vitalne životinjske proteine.

Posljednjih godina među vlasnicima pasa vrlo je popularna tzv. BARF prehrana, „biološki primjereno sirovo hranjenje“, ali ovaj oblik hranjenja zahtijeva znanje. Ako ne možete izdvojiti toliko vremena, svojeg psa možete zdravo hraniti visokokvalitetnom suhom hranom. Mokra hrana prikladna je samo u ograničenoj mjeri zbog duge brade lakelandskog terijera i u svakom slučaju zahtijeva čišćenje nakon hranjenja.

Kao vlasnik čistokrvnog lakelandskog terijera obično se ne morate bojati čestih posjeta veterinaru i visokih troškova liječenja. Kao i svakog psa, ovog terijera trebalo bi cijepiti i redovito voditi veterinaru na preglede. Time ćete omogućiti pravovremeno otkrivanje i liječenje mogućih infekcija ili tegoba. Osim toga, važno je da se dlaka ovog čistokrvnog psa od starosti od oko 18 mjeseci redovito (svakih tri do četiri mjeseca) šiša u salonu. No u svakodnevnom je životu njega lakelandskog terijera vrlo jednostavna.

Ovaj mali terijer morao je biti hrabar i samouvjeren za svoj prvobitni posao. Neustrašivo je lovio svaku lisicu koja bi se približila stadu ovaca i gonio je između stijena u svojoj domovini. Odustao bi tek kada bi pronašao lisicu u svojoj jazbini i ne bi oklijevao je u hitnim slučajevima sam ubiti. Lovno područje lakelandskog terijera tada se prostiralo na brdovitoj, krševitoj i jezerima bogatoj pokrajini Cumberland na sjeverozapadu Engleske, gdje se tog vještog lovca može pronaći od početka 19. stoljeća.

Kada je lord Lonsdale, prvi predsjednik Udruge lakelandskih terijera dao naziv pasmini Lakeland Terrier prema jezeru u svojoj domovini, mogao se pozvati unazad na popis predaka koji se tada vodio već više od 70 godina. Lakelandski terijer, koji je u početku bio poznat i kao cumberlandski terijer, westmorelandski terijer ili krzneni terijer, uzgojen je od staroengleskog crnog i smeđeg terijera, bedlingtona i bordera, pri čemu je bedlington križan radi poboljšanja njegove naravi, a border zbog njegove oštre i vodootporne dlake. Unatoč dugoj povijesti ciljanog uzgoja, engleski Kennel Club pasminu je priznao tek 1928. godine. Na europski kontinent i u Ameriku dospio je tek nakon Drugog svjetskog rata, a vrhunac je postignut priznanjem svjetskog kinološkog saveza Fédération Cynologique Internationale (FCI) 1954. godine.