Kunići

Kunić je jedan od najpopularnijih kućnih ljubimaca na svijetu. Jedan od razloga za to je kombinacija njihove male veličine, velikog faktora maženja i relativno niske cijene. No, nažalost, to često dovodi do toga da životinje ne vode život prikladan za vrstu i da nemaju dovoljno prostora.

I kunići imaju zahtjeve za uzgojem koji je prikladan za njihovu vrstu. Stoga prije kupnje kunića pažljivo razmislite možete li zadovoljiti zahtjeve i potrebe uzgoja životinje tijekom nekoliko godina.

Kunić i djeca

Te male dugouhe životinje posebno su popularne među djecom. Kao roditelj, trebali biste biti svjesni da niste samo odgovorni za držanje i dobrobit malih životinja, već i da vama pripada veliki dio posla.

Mala djeca preopterećena su čišćenjem ograđenog prostora. S druge strane, starija djeca zbog školskih ili poslovnih razloga možda neće moći preuzeti njegu na više od deset godina. Osim toga, trebali biste educirati svoju djecu o pravilnom ophođenju sa životinjama.

Ako imate djecu, a ne želite da posao u nekom trenutku padne na vas, možete potražiti i starije kuniće u skloništu za životinje. Na taj način životinjama dajete priliku za drugi dom i istodobno možete ispitati je li vam moguće držati kuniće na duži razdoblje.

Kunić nije životinja za maženje

Kao plahe životinje, kunići su više uplašeni nego što se raduju bliskom kontaktu s ljudima. Stoga je važno da i svoju djecu naučite da kunići nisu životinje za maženje i da se ne vole maziti ni nositi.

Koliko kunića treba držati?

Jedna od najosnovnijih potreba kunića njegova je želja za interakcijom i komunikacijom s drugim pripadnicima svoje vrste. Ni ljudi ni drugi kućni ljubimci (npr. zamorci) ne mogu zadovoljiti tu potrebu. Pravilo broj jedan stoga glasi: kunić nikada ne smije živjeti sam.

Stoga biste trebali uzimati najmanje dva ili više kunića (jednog mužjaka i pet ženki). Ako ih ne treba biti više od dvoje, najprikladniji je jedan par. Međutim, u tom bi slučaju mužjak trebao biti kastriran kako bi se izbjegli neželjeni potomci ovih životinja koje se vole razmnožavati.

Ograđeni prostor: koliko je prostora potrebno kunićima?

Kunićima je potreban prostor za kretanje. Stoga standardni kavez za kuniće nije dovoljan kao trajan dom.

Trebali biste planirati minimalnu površinu od tri kvadratna metra po životinji. Stoga bi za par ograđeni prostor trebao biti veličine od najmanje šest kvadratnih metara. Za svakog dodatnog kunića trebali biste dodati 20 posto površine. Doduše, što više prostora vaši kunići imaju, to su sretniji.

Mjesto prostora za boravak

Veliki ograđeni prostor zaštićen od vremenskih uvjeta u vrtu sigurno je najbliži potrebama ovih mekanih životinja, pod uvjetom da poštujete neke upute o držanju kunića na otvorenom.

No, pod određenim uvjetima sasvim je moguće držati kuniće u zatvorenom prostoru. Primjerice, temperatura bi trebala biti oko 18 do 20 stupnjeva Celzijevih. Kako biste spriječili da vaši kunići oštete tepihe, kabele ili sobno bilje, prostor bi trebao biti što više zaštićen od oštrih zubića.

Oprema: što treba staviti u prostor za boravak kunića?

Kunićima je potrebno prikladno utočište u obliku kuća za spavanje. Zbog njihove znatiželjne prirode važne su i zanimljive igračke kojima se kunići ne mogu ozlijediti. Kako bi se zadovoljio instinkt zečeva za grickanjem, poželjni su i korijeni, grane ili komadi kore.

Osim toga, svakoj je kućici za kunića potrebno sijeno i bočica za piće za male životinje, koju svakodnevno napunite svježom vodom.

Kunići koji žive u divljini trče, skakuću i kopaju podzemne prolaze. Iako trčanje u tom obliku za vaše kuniće naravno nije moguće, možete učiniti nekoliko stvari kako biste zadovoljili taj prirodni nagon.

Probavni sustav kunića funkcionira drukčije od ljudskog. Važno je da znate da vaši kunići zbog svojih „nadutih želuca” mogu probaviti hranu samo ako stalno jedu.

Informirajte se o prehrani kunića o tome kako i čime hraniti glodavca na zdrav i prikladan način.

Je li normalno da kunići jedu svoj izmet?

Posebnost kunića je da jedu izlučene dijelove vlastitog izmeta. Riječ je o takozvanom izmetu slijepog crijeva, koji kunić uzima izravno iz anusa kako bi se opskrbio vitalnim hranjivim tvarima i vitaminom B.

Čak i ako je prizor u početku iritantan: nemojte sprječavati svoje kuniće u tom prirodnom ponašanju. Jedenje izmeta slijepog crijeva neophodno je za funkcionalnu probavu i zdravlje.

Kunić može doživjeti između šest i 14 godina. Međutim, držanje i prehrana igraju veliku ulogu jer mogu uzrokovati bolesti ako se ne provode pravilno.

Jesu li kunići podložni bolestima?

Uvijek se događa da kunići obolijevaju pod ljudskom njegom. Probavni problemi pogotovo su ozbiljan zdravstveni rizik za njih. Osim genetskih uzroka, probavnim poremećajima često prethode pogrešna prehrana i problemi sa zubima (npr. pogrešni položaj zuba).

Redoviti veterinarski pregledi

Nažalost, kunići imaju tendenciju „tiho” prihvaćati tegobe. Kako biste što prije otkrili promjene, redovito provjeravajte zube, prehranu i probavu svojeg kunića.
Kao odgovoran vlasnik, trebali biste obavljati i rutinske veterinarske preglede te preporučena cijepljenja (npr. protiv miksomatoze).

Njega i higijena također igraju odlučujuću ulogu za zdravlje vaših životinja. Čistite cijeli ograđeni prostor jednom tjedno tako da stelju potpuno zamijenite i pod očistite vrućom vodom.

Zdjelice za hranu, boce za piće i kutije za pijesak trebali biste svakodnevno čistiti. Za to je obično dovoljna upotreba vruće vode s malo octa.

Manje pasmine ranije su spolno zrele nego velike. Dok su ženke malih pasmina spolno zrele nakon oko tri mjeseca, veće pripadnice iste vrste do toga mogu doći tek nakon četiri do pet mjeseci. Mužjaci nekoliko dana ranije dođu do spolne zrelosti.

Kada je vrijeme za parenje kunića?

Kunići imaju spontanu ovulaciju, tako da ženka može u bilo kojem trenutku postati skotna. Zanimljivo je da ne možete vidjeti gravidnost ženke jer tijekom tog razdoblja ne dobiva na volumenu tijela. Nakon oko 28 do 31 dana u prosjeku će se roditi pet mladih kunića.

Jeste li znali: s obzirom na to da ženke imaju maternicu s dva vrata, mogu istodobno nositi mlade od dva različita mužjaka.

Tipičan mališan

Mladunčad iz novog legla je u početku gola i slijepa te stoga ovisi o pomoći roditelja. Za razliku od zečeva, kunići su tipični čučavci.

Predak današnjeg kućnog kunića je divlji kunić. Na temelju fosilnih otkrića povjesničari pretpostavljaju da su te životinje u Europu i Sjevernu Afriku stigle iz Azije.

Danas postoje brojni dokazi da su divlji kunići krajem drugog stoljeća živjeli uglavnom u Španjolskoj. Tu su Rimljanima služili kao važan izvor mesa.

Preko mora u svijet

Tijekom stoljeća, imigranti su ove popularne životinje donijeli u nove zemlje. Bilo u Australiji, Južnoj Africi ili Americi, doslovno su se razmnožavali poput zečeva.

Iako se kunić u mnogim regijama još uvijek smatra poslasticom, danas je prije svega poznat kao sladak kućni ljubimac.